Volim putovanja i kada sam po povratku s puta po Novom Zelandu, Južnoj Polineziji i iz Sydneya krenula tražiti novo putovanje, shvatila sam da je ovo putovanje nemoguće nadmašiti.
Bilo da se razmišlja o ljepotama destinacije, vrhunskoj organizaciji puta zahvaljujući gospođi Valeriji ili vodstvu gospodina Nikice, putovanje je bilo besprijekorno. I u ovim uvjetima gospođa Valerija je uspjela da putovanje protekne na najbolji mogući način. Glede vodstva na putu, nisam ni manje očekivala, jer je gospodin Nikica već bio vodič na ranijim putovanjima.
Prirodne ljepote Novog Zelanda i otoka Polinezije, ljepote urbanih sredina Aucklanda, Sydneya bile su upotpunjene vrhunskim smještajem. Organizacija obroka nešto je što čovjeku dodatno omogući da se približi običajima sredine. Zahvaljući vodiču koji je uvijek bio uz nas, svaki dan bio je neka nova mala cjelina, bilo da se radilo o gradovima kao što je Chreestchurch ili nezaboravnim izletima kao što je izlet na otok Aitutaki i njegove preljepe plaže, plovidba fjordom Novog Zelanda.
Na kraju puta desio se štrajk Lufthanze, ali mislim da nitko nije bio ljut radi toga jer bili smo u
Sydneyu, spremni upoznati još nešto novo.
Da li bih ponovila putovanje pitam se iza svakog puta. U ovom slučaju odgovor je DA. Nije moguće ne poželjeti ponovno prošetati prirodom Bora Bore, kupati se na plaži Akaiami ili ploviti uz obalu Sydneya, vidjeti jedinsvenu prirodu, impresivne šume Novog Zelanda i u njima sakrivene hibiskuse.
Putovanje je zaista nešto što se mora doživjeti, pogotovo u ovako vrhunskoj organizaciji.